Je li solitaire dobar za mozak? Što kažu studije

Naša posljednja dva članka bila su o brojkama: koliko često ljudi pobjeđuju i koliko se dijeljenja uopće može dobiti. Ovaj je o ljudima koji igraju. Mnoge stranice tvrde da solitaire „jača pamćenje” ili „sprječava demenciju”. Rijetko kažu odakle to dolazi. Otišli smo do samih studija.

Kratak odgovor

Starije osobe koje često igraju karte, društvene igre i rješavaju zagonetke obično nešto bolje očuvaju pamćenje i razmišljanje od onih koji to ne čine. Ta je povezanost pronađena iznova i iznova. Ono što nitko nije pokazao jest da su igre njezin uzrok. Partija solitairea dobra je navika, a ne lijek.

Kartaške igre i mozak koji stari

Najpoznatija studija dolazi iz Škotske. Godine 1947. gotovo je svako škotsko dijete rođeno 1936. u školi riješilo isti test inteligencije, u dobi od 11 godina. Desetljećima kasnije istraživači u Edinburghu ponovno su pronašli 1.091 njih, Lothian Birth Cohort 1936, i testirali njihovo pamćenje i razmišljanje u dobi od 70, 73, 76 i 79 godina. Pitali su ih i koliko često igraju igre „poput karata, šaha, binga ili križaljki”.

Oni koji su više igrali razmišljali su sa 70 godina nešto bolje, čak i u usporedbi s drugima koji su s 11 godina postigli isti rezultat. A od 70. do 79. godine njihove su sposobnosti nešto manje opadale (Altschul i Deary, 2019). Razlika je bila mala: oko jednog boda na ljestvici sličnoj IQ-u tijekom tih devet godina. Najveća se razlika vidjela u pamćenju, iako je taj rezultat bio manje stabilan kad su ga istraživači provjerili na druge načine.

Što ne može dokazati: ovo je opservacijska studija. Nikoga nisu zamolili da igra više. Istraživači su uzeli u obzir mnogo toga, poput inteligencije u djetinjstvu, obrazovanja, zdravlja i društvenog sloja, ali sami pišu da se bez eksperimenta „ne mogu zaključivati uzročni učinci”. Imajte na umu i da su karte brojane zajedno sa šahom, bingom i križaljkama.

U New Yorku je tim s Albert Einstein College of Medicine pratio 469 osoba starijih od 75 godina koje nisu imale demenciju (Verghese i suradnici, 2003). Tijekom otprilike 5 godina 124 ih je oboljelo. Čitanje, društvene igre, sviranje instrumenta i ples bili su povezani s manjim rizikom. Istraživači su svakome dali ocjenu: jedan bod za svaki dan u tjednu proveden u hobiju koji zaposli um, poput čitanja ili društvene igre. Svaki dodatni bod bio je povezan s otprilike 7% manjim rizikom od demencije.

Što ne može dokazati: demencija počinje godinama prije nego što je itko primijeti i može navesti ljude da rano odustanu od svojih hobija. Istraživači su to pokušali isključiti tako da su izostavili osobe koje su možda već imale rane znakove, i povezanost je ostala. Ipak, članak su završili pozivom na kontrolirana ispitivanja kako bi se utvrdilo štite li te aktivnosti doista.

U Ujedinjenom Kraljevstvu studija PROTECT traži od ljudi starijih od 50 godina da rješavaju testove pamćenja i razmišljanja na internetu. Istraživači sa University of Exeter promatrali su 19.078 njih, u dobi od 50 do 93 godine, i pitali ih koliko često rješavaju brojevne zagonetke poput sudokua (Brooker i suradnici, 2019). Što su ih češće rješavali, to su bolje prolazili, na svih 14 korištenih testova. Srodna studija istog tima o zagonetkama s riječima otkrila je isto.

Što ne može dokazati: testovi su rješavani samo jednom, pa ne možemo znati što je bilo prvo. Možda zagonetke održavaju um bistrim, a možda bistri umovi jednostavno više vole zagonetke. Dobrovoljci su se uz to sami prijavili na internetu za studiju o mozgu, pa nisu tipična skupina. Autori kažu da je potrebno više istraživanja prije nego što bi se zagonetke mogle nazvati intervencijom. I radilo se o brojevnim zagonetkama, a ne o kartaškim igrama.

Zašto „povezano s” nije isto što i „uzrokovano”

Sve tri gornje studije pronalaze isto: ljudi koji iz zabave koriste glavu obično ostaju bistriji. To se može objasniti na nekoliko načina. Igre bi mogle pomagati. Ili bi ljudi koji su zdraviji, obrazovaniji ili manje usamljeni mogli i više igrati i bolje starjeti. Ili bi prve, neprimijećene promjene u mozgu mogle učiniti igre manje zabavnima, pa ih ljudi prestanu igrati. Dobre studije pokušavaju sve to uzeti u obzir, i ove su to učinile, ali presuditi može samo eksperiment. Zato ćete u svakoj od njih naći riječi „povezano s”.

A igre za vježbanje mozga?

Za jednu vrstu igara eksperimenti postoje: za aplikacije za vježbanje mozga, napravljene da vas učine pametnijima. Godine 2016. sedam je psihologa pregledalo sve studije koje su vodeće tvrtke u tom području navodile kao dokaz (Simons i suradnici, 2016). Pronašli su mnogo dokaza da ljudi postaju bolji u igrama koje vježbaju, manje dokaza da postaju bolji u sličnim zadacima i malo dokaza da vježbanje pomaže u drugim zadacima ili u svakodnevnom životu. Mnoge su studije imale i ozbiljne nedostatke.

Solitaire se nikad nije prodavao kao vježbanje mozga, i to je dobro. Ako igrate često, bit ćete bolji u solitaireu: ranije ćete uočavati poteze i rjeđe ćete upadati u slijepe ulice. Hoćete li se zbog toga bolje sjećati gdje ste ostavili ključeve, drugo je pitanje, i nitko nije pokazao da hoćete.

Kratka stanka koja djeluje

Za nešto skromnije postoje bolji dokazi. Pregled 22 studija s 2.335 sudionika bavio se „mikrostankama” od deset minuta ili kraćima (Albulescu i suradnici, 2022). Ljudi su se s njih vraćali s malo više energije i malo manje umora. Rad nakon stanke nije bio jasno bolji, osim kod jednostavnih zadataka, a dulje stanke pomagale su više.

Partija solitairea dobro se uklapa u kratku stanku. Na Solitaire Landu tipična pobjeda u igri Tripeaks Solitaire traje nešto više od minute, a u igri FreeCell Solitaire ili Klondike Solitaire 1 Karta oko tri (naše brojke). Pregled nije testirao solitaire. Testirao je stanke. Ali igra koju možete završiti i zatvoriti stanka je koju je lako uzeti.

Igre, stres i raspoloženje

Godine 2008. na East Carolina University mjerili su srčani ritam i moždane valove dobrovoljaca prije i nakon što su igrali jednostavnu igru ili pretraživali internet. Prema medijskim izvješćima, dobrovoljaca je bilo 134. Prema sveučilištu, igra slaganja dragulja Bejeweled smanjila je tjelesne znakove stresa za 54% u usporedbi s onima koji su pretraživali internet; druge dvije igre nisu, iako su popravile raspoloženje (East Carolina University, 2008).

Što ne može dokazati: studiju je platila tvrtka PopCap, koja je napravila sve tri igre. Promatrala je što se događalo oko kratkog igranja, a ne tijekom mjeseci, a glavni istraživač nazvao ju je „prvim korakom”. Zanimljiva je, ali nije snažan dokaz.

Istraživači sa University of Oxford pristupili su drukčije. Umjesto da ljude pitaju koliko dugo igraju, stvarna vremena igranja dobili su od tvrtki koje izrađuju igre. U prvoj studiji s oko 3.200 igrača dviju igara vrijeme igranja bilo je slabo pozitivno povezano s dobrobiti (Johannes, Vuorre i Przybylski, 2021). U većoj, s 38.935 igrača sedam igara tijekom šest tjedana, vrijeme igranja nije činilo gotovo nikakvu razliku, ni na bolje ni na gore: prosječni igrač morao bi igrati oko 10 sati dnevno više nego inače prije nego što bi osjetio ikakvu promjenu (Vuorre i suradnici, 2022).

Važno je bilo zašto su ljudi igrali. Oni koji su igrali jer su uživali osjećali su se bolje. Oni koji su igrali jer su osjećali da moraju osjećali su se lošije. Što ne mogu dokazati: radilo se o videoigrama, a ne o solitaireu, i i te su studije bile opservacijske. Ali poruka je jednostavna: kako se osjećate dok igrate važnije je od toga koliko dugo igrate.

Usput: što može pokazati partija Klondikea

Evo studije za koju malo tko zna. Na KU Leuvenu u Belgiji istraživači su zamolili 23 starije osobe s blagim kognitivnim oštećenjem (MCI: problemi s pamćenjem i razmišljanjem veći nego pri normalnom starenju, ali koji nisu demencija) i 23 osobe bez njega da na tabletu odigraju tri partije igre Klondike, što je trajalo oko 17 minuta. Zatim su usporedili kako su dvije skupine igrale: koliko im je trebalo, koliko su često poništavale poteze, koliko je poteza bilo pogrešaka. 12 od 23 mjera koje su odredili pokazalo je jasne razlike između skupina (Gielis i suradnici, 2021). U drugom radu računalo uvježbano na istim partijama naučilo je prilično dobro razlikovati te dvije skupine (Gielis i suradnici, 2021).

Ovo je istraživanje, a ne test. Skupine su bile male, a osobe s MCI-jem bile su i starije i manje naviknute na tablete, što su istraživači morali ispraviti. Autori kažu da bi solitaire jednog dana mogao pomoći liječnicima da prate pamćenje kroz vrijeme, uz prave testove. Loša partija solitairea ne govori ništa o vašem mozgu. Svatko ih ima. Ako ste zabrinuti za svoje pamćenje, javite se liječniku.

Što ovo ne znači

• Ne znači da solitaire sprječava demenciju. Nijedna studija to nije pokazala.
• Ne znači da je više bolje. U studijama s Oxforda vrijeme igranja nije činilo gotovo nikakvu razliku. Uživanje jest.
• Ne znači da solitaire išta zamjenjuje. Tjelovježba, san i vrijeme s drugim ljudima također su važni.
• Ne znači da je izgubljena partija znak upozorenja. Neka se dijeljenja uopće ne mogu dobiti.

Dakle, trebate li igrati?

Ako uživate, da. Igrajte zato što vam se sviđa, a ne zato što mislite da biste trebali. Iskoristite partiju kao kratku stanku, a zatim ustanite i protegnite se. Povremeno isprobajte težu igru, da ostane zanimljivo. I neka to bude jedna dobra navika među mnogima. To je ono što studije podupiru, i to nije malo.

Izvori

1. Altschul DM, Deary IJ (2020; online 2019). Playing analog games is associated with reduced declines in cognitive function: a 68-year longitudinal cohort study. The Journals of Gerontology: Series B 75(3):474–482. pmc.ncbi.nlm.nih.gov
2. Verghese J et al. (2003). Leisure activities and the risk of dementia in the elderly. New England Journal of Medicine 348:2508–2516. doi:10.1056/NEJMoa022252
3. Brooker H et al. (2019). The relationship between the frequency of number-puzzle use and baseline cognitive function in a large online sample of adults aged 50 and over. International Journal of Geriatric Psychiatry 34(7):932–940. doi:10.1002/gps.5085
4. Simons DJ et al. (2016). Do "brain-training" programs work? Psychological Science in the Public Interest 17(3):103–186. doi:10.1177/1529100616661983
5. Albulescu P et al. (2022). "Give me a break!" A systematic review and meta-analysis on the efficacy of micro-breaks for increasing well-being and performance. PLOS ONE 17(8):e0272460. doi:10.1371/journal.pone.0272460
6. East Carolina University (2008). ECU study shows casual video games relieve stress (priopćenje za medije; studiju je financirala tvrtka PopCap Games). news.ecu.edu
7. Johannes N, Vuorre M, Przybylski AK (2021). Video game play is positively correlated with well-being. Royal Society Open Science 8:202049. doi:10.1098/rsos.202049
8. Vuorre M et al. (2022). Time spent playing video games is unlikely to impact well-being. Royal Society Open Science 9:220411. doi:10.1098/rsos.220411
9. Gielis K et al. (2021). Dissecting digital card games to yield digital biomarkers for the assessment of mild cognitive impairment. JMIR Serious Games 9(4):e18359. doi:10.2196/18359
10. Gielis K et al. (2021). Detecting mild cognitive impairment via digital biomarkers of cognitive performance found in Klondike Solitaire: a machine-learning study. Digital Biomarkers 5(1):44–52. doi:10.1159/000514105